Moje iskustvo s peritonealnom dijalizom
Peritonejska dijaliza je bitan postupak za liječenje kroničnog zatajenja bubrega.
Gospođa Sarah, koja boluje od ove bolesti, intervenirala je kako bi podijelila svoje iskustvo s liječenjem i pozitivne strane kojima je svjedočila.
Gospođa Sarah ima 37 godina i već sedam godina boluje od kroničnog zatajenja bubrega.
Hitno je trebala peritonealnu dijalizu kako bi pročistila svoje tijelo od toksina i otpada koji bubrezi nisu mogli prirodno filtrirati.
Tijekom prošle godine, gospođa Sarah počela je primati peritonealnu bubrežnu terapiju tri puta tjedno po četiri sata po seansi.
Gospođa Sarah izvještava da je od početka liječenja osjetila znatno poboljšanje svog zdravlja.
Zahvaljujući ovom procesu uspjela je učinkovito eliminirati toksine i otpad, a njezina razina energije i kvaliteta života porasli su.
Jedna od najznačajnijih dobrobiti koju je gđa Sarah primijetila od ovog tretmana je poboljšanje njezinog fizičkog i psihičkog stanja.
Osim toga, redovite sesije doprinijele su ponovnom uspostavljanju funkcije bubrega, poboljšanju izlučivanja mokraće i kontroli krvnog tlaka.
Osim toga, peritonejska dijaliza jednostavna je za primjenu i sigurna je za pacijente.
Ne zahtijeva puno truda niti opsežnu obuku.
Za gospođu Sarah, liječenje je počelo s ograničenom zalihom medicinskog rublja, koje je s vremenom postalo lakše i dostupnije.
Iskustvo gospođe Sarah primjer je dobrobiti peritonealne dijalize u liječenju kroničnog zatajenja bubrega.
Zahvaljujući ovom liječenju, Sarah je povratila kvalitetu života i mogla se bolje nositi s bolešću.
Na taj način ona može u potpunosti uživati u svom životu i sudjelovati u rutinskim i slobodnim aktivnostima.
U konačnici, povijest gospođe Sarah sugerira da je peritonealna dijaliza moćan alat u liječenju kroničnog zatajenja bubrega.
Nadamo se da će njezina priča potaknuti ljude koji pate od ove bolesti da potraže pravi tretman koji bi mogao napraviti pozitivnu razliku u njihovim životima.
Koliko dugo osoba živi na peritonealnoj dijalizi?
Peritonejska dijaliza je vrsta dijalize koja se koristi kada bubrezi ne mogu pravilno obavljati svoje funkcije.
Tijekom ovog postupka, bubrezi se dijaliziraju pomoću peritonealne membrane koja se postavlja u abdomen.
Otpad i višak tekućine izvlače se iz krvi kroz membranu, a krv se filtrira i vraća natrag u tijelo.
Važno je znati koliki je prosječni životni vijek osobe na peritonealnoj dijalizi? To ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući opće zdravstveno stanje osobe i prisutnost drugih zdravstvenih komplikacija.
Međutim, osoba može dugo živjeti na peritonejskoj dijalizi ako dobije odgovarajuću njegu i vodi zdrav način života.
Zapravo, postoje ljudi koji na peritonealnoj dijalizi prežive i do 20 godina, što im omogućuje nastavak gotovo normalnog života.
Međutim, peritonejska dijaliza može biti donekle stresan proces za osobu i može zahtijevati promjene u prehrani i svakodnevnom životu.
Važno je da je osoba posvećena pridržavanju rasporeda peritonealne dijalize i uzimanju propisanih lijekova.
Ako imate problema s bubrezima i trebate dijalizu, važno je konzultirati se s liječnikom specijalistom kako bi procijenio je li peritonejska dijaliza prikladna opcija za vas i vaše zdravstveno stanje.
Medicinski tim može vam dati više informacija i smjernica o tome kako se nositi s ovim procesom i poboljšati kvalitetu vašeg života na peritonealnoj dijalizi.
Postoji li peritonealna dijaliza u Egiptu?
U Egiptu je peritonealna dijaliza dostupna kao jedan od režima liječenja zatajenja bubrega.
Dr. Mohamed Ghoneim, pionir transplantacije bubrega u Egiptu, potvrdio je da peritonealna dijaliza nije novi sustav, već je dostupna u brojnim medicinskim centrima u zemlji, kao što su Arab Contractors Center i Abu Al-Futouh Medical Centar.
Ovaj sustav je vrlo dobro prihvaćen zbog jednostavnosti primjene i učinkovitosti u pročišćavanju krvi i liječenju problema s bubrezima.
U posebnoj izjavi za “Sedmi dan” dr. Dina Abdel Latif objasnila je da se peritonealna dijaliza izvodi kroz abdomen, te je sigurna alternativa tradicionalnoj dijalizi putem bubrega.
Smanjuje komplikacije koje mogu nastati tradicionalnom dijalizom, poput nakupljanja toksina u tijelu i promjena na peritoneumu.
Potvrdila je da se peritonejska dijaliza može jednostavno raditi i da je prikladna za sve uzraste bez potrebe za ugradnjom bolnih dijaliznih igala.
Osim toga, treba napomenuti da su u Egiptu dostupne različite vrste peritonealne dijalize, kao što su intermitentna dijaliza (IPD), kontinuirana ambulantna dijaliza (CADD) i kontinuirana rotacijska dijaliza (CCPD).
Ove različite vrste peritonealne dijalize koriste se za liječenje raznih zatajenja bubrega i učinkovito filtriranje krvi.
Može li bolesnik sa zatajenjem bubrega mokriti?
Da, bolesnik sa zatajenjem bubrega može mokriti.
Neki bolesnici mogu mokriti u normalnim količinama, dok u nekim slučajevima količina mokraće može varirati ovisno o poteškoćama i vrsti mokrenja.
Pacijenti također mogu osjetiti krv u mokraći ili bol ili peckanje tijekom mokrenja.
Može doći do smanjenja proizvodnje urina ili drugih simptoma koji ukazuju na zatajenje bubrega.
Terminalno zatajenje bubrega dijeli se na dvije vrste: oligurija ili mokrenje u količini bliskoj normalnoj.
U oliguriji, pacijenti mokre nedovoljne količine vode za uklanjanje toksina.
Učestalost mokrenja može se smanjiti ili mokrenja uopće neće biti.
Vrijedno je napomenuti da ne postoji lijek za zatajenje bubrega, ali uz odgovarajuće liječenje bolesnici mogu dugo živjeti.
Liječnici ponekad koriste dijalizu za pacijente s određenim stanjima uzrokovanim bolesnim bubrezima.
Zatajenje bubrega uključuje simptome kao što su mokrenje tijekom noći, umor, mučnina i svrbež.
Osim toga, zdravlje bubrega može se otkriti mokrenjem.
Možete primijetiti boju i prisutnost poteškoća ili lakoće mokrenja.
U slučaju zatajenja bubrega, neki će bolesnici možda morati uložiti dodatni napor tijekom mokrenja.
Je li za dijalizu potrebna anestezija?
U većini slučajeva hemodijaliza zahtijeva sedaciju bolesnika.
Proces pranja izvodi se pod lokalnom anestezijom, što je vrsta anestezije koja se koristi za umrtvljivanje određenog područja tijela.
Lokalna anestezija umrtvljuje područje gdje će se umetnuti kateter ili izvesti mala operacija bubrega.
Operacija uklanjanja bubrežne vene ili transplantacija novog bubrega obično se provodi pod općom anestezijom, što je vrsta anestezije koja stavlja pacijenta u dubok san i ne budi se tijekom operacije.
Ako imate problema s bubrezima i trebate redovitu dijalizu, uz ugradnju katetera ili drugih uređaja za dijalizu bit će vam primijenjena lokalna anestezija.
Anestezija se koristi u ovom postupku kako bi se osiguralo da pacijent ne osjeća bol tijekom postupka.
Pacijenti koji su podvrgnuti peritonealnoj dijalizi kod kuće mogu zahtijevati umetanje katetera kroz trbušnu stijenku u trbušnu šupljinu.
Kada se kateter ugradi, primjenjuje se lokalna anestezija kako bi se područje utrnulo i smanjila bilo kakva bol ili nelagoda.
To omogućuje pacijentu udobno i sigurno obavljanje sesija pročišćavanja.
Općenito, postupci dijalize koriste lokalnu anesteziju za ublažavanje bilo kakve boli i nelagode tijekom postupka.
Primarni cilj anestezije je osigurati udobnost i sigurnost pacijenta tijekom cijelog razdoblja liječenja.
Razlika između peritonealne i hemodijalize
Postoje mnoge razlike između peritonealne dijalize i hemodijalize.
U peritonealnoj dijalizi, toksini se uklanjaju iz krvi apsorbiranjem tekućina iz krvi kroz trbušnu sluznicu koja se naziva peritoneum.
Dok se u hemodijalizi sama krv izvlači i filtrira izvan tijela.
Druga je razlika u tome što peritonejsku dijalizu pacijent provodi svakodnevno kod kuće, dok hemodijaliza zahtijeva dolazak u bolnicu radi izvođenja.
To znači da su česti pregledi i rutina koju zahtijeva hemodijaliza složeniji i dugotrajniji.
Također, broj potrebnih sesija pranja može se razlikovati od metode do metode.
Peritonejska dijaliza obično traje duže i kontinuiranije, dok hemodijaliza zahtijeva redovite sesije u bolnici u trajanju od nekoliko sati.
Osim toga, peritonejska dijaliza je primjenjivija za pacijente koji imaju druge zdravstvene probleme zbog kojih ne mogu redovito odlaziti u bolnicu.
Za osobe s problemima zgrušavanja ili drugim kontraindikacijama, peritonejska dijaliza može biti sigurnija i praktičnija opcija.
Trajanje peritonealne dijalize
Peritonejska dijaliza svaki put traje otprilike 30 do 40 minuta i ostaje unutar abdominalnog područja između četiri i šest sati.
Peritonejska dijaliza provodi se kroz peritonealnu membranu koja prekriva unutarnje organe, gdje se otpad izmjenjuje između krvnih žila.
Duljina vremena tijekom kojeg pacijent mora ostati priključen na aparat za peritonealnu dijalizu je 10 do 12 sati noću.
U slučaju hemodijalize, potrebno je oko 5 do 6 sati po tretmanu.
Vrećice s tekućinom spojene su na kateter izvana za ubrizgavanje tekućine u abdomen, a otopina ostaje u tijelu pacijenta u razdoblju od 4 do 12 sati.
Potrebna vam je kontinuirana ambulantna peritonealna dijaliza (CAPD) kako biste održali izmjenu otpada.
Peritonejsku dijalizu pacijenti normalno provode kod kuće jer nije potrebna dodatna oprema.
Postoji nekoliko sustava za ovu vrstu ispiranja, a obično se provodi tri, četiri ili pet puta u 24 sata dok je pacijent budan i obavlja svoje normalne aktivnosti.
Svaka razmjena traje oko 30 do 40 minuta.
Peritonejska dijaliza i hemodijaliza zahtijevaju dugo vrijeme, u rasponu od 24 do 48 sati, ali pacijenti u tom razdoblju mogu voditi normalan život.
Cilj oba postupka je pročišćavanje krvi od toksina i otpada te održavanje zdravlja i ispravnog rada bubrega.
Štetni učinci peritonealne dijalize
Štete peritonealne dijalize zbog opetovanog zaboravljanja ili preskakanja dijalize uzrokuju nakupljanje toksina u tijelu i uzrokuju promjene u riziku.
Moguće komplikacije peritonejske dijalize mogu uključivati infekcije, uključujući peritonitis trbušne sluznice, što je česta komplikacija postupka.
Peritonealna dijaliza ima za cilj uklanjanje otpada kroz membranu unutar trbušne stijenke, poznatu kao peritoneum, koja okružuje unutarnje organe.
Među štetnostima peritonealne dijalize, ona može dovesti do toga da pacijent dobije na težini kao rezultat otopine za dijalizu koja sadrži šećer, čime se dodaju dodatne kalorije.
Osim toga, može doći do infekcije između ljudi kao rezultat nesteriliziranog katetera, što uzrokuje jaku bol u području abdomena.
Peritonitis je najčešća komplikacija, često praćena vrućicom i bolovima u trbuhu.
Anemija tipa XNUMX također se može pojaviti kao posljedica peritonealne dijalize.
Osim toga, peritonitis se može pojaviti kada se kateter umetne i koristi, što uzrokuje bol u trbuhu, mučninu, a ponekad i proljev.
